субота, 16. мај 2009.

IN THE REALMS OF THE UNREAL

***
3

ovo je dokumentarac o jednom ultra bizarnom čoveku: henri dardžer je živeo povučen, sirotinjski život, bez žene, bez dece, sa klimavim poslovima i jadnom zaradom, kao podstanar koji nije ničim privlačio pažnju suseda. kada je umro 1973. u njegovom stanu su pronašli hrpe i hrpe iscrtanih i islikanih hartija te ogromne sveske i fascikle sa ilustrovanim romanom VIVIAN GIRLS: REALMS OF THE UNREAL.

u pitanju je neka vrsta fantasy-ja za decu, u kome se opisuju komplikovani plotovi i ratovi sveta dece i sveta odraslih, sa mnogo twistova i vrlo sadističkog krvoprolića. kao da sve to nije dovoljno bizarno, dardžer je crtao skoro isključivo devojčice – ali im je, tamo gde su bile gole (a to nije bilo retko) – crtao male penise između nogu.

dardžer se klonio sveta i svu svoju nikakvu ušteđevinu trošio je na papir za crtanje i vodene boje, kao i za časopise iz kojih je isecao slike dece i precrtavao ih kao junake/junakinje svojih crteža. zbog toga, niko ga nije zaista poznavao niti dobro upoznao, i ostaje misterija to prisustvo penisa na telima koja nedvosmisleno pripadaju devojčicama. koja je poenta toga? da li dardžer nikada nije otkrio razliku između dečaka i devojčica? da li je svesno devojčice crtao ovako kako bi preneo neki bizarni simbolizam (spoj suprotnosti, ili šta već)? da li je, prosto, bio matori perverznjak?

mutna je to i komplikovana priča na koju definitivan odgovor verovatno nikada nećemo saznati, ali je (pored ostalog i zbog toga) ona veoma fascinantna.

ovaj film čini maximum da rekonstruiše dardžerov život, i mada za to ima malo izvora iz prve ruke, ipak se nameće zaključak da je dardžer svojom životnom pričom, a naročito lošim iskustvima u katoličkom internatu, ostao psihički osakaćen za ceo život. u glavi je zauvek ostao dete, zabezeknuto surovošću odraslih, i mentalno je odbio da odraste - na sličan način kao mali junak LIMENOG DOBOŠA koji, zgrožen usponom nacizma, odbija da odraste u naci nemačkoj.

koliko god pipava bila tematika i bizarna psihologija koja je ovde na delu, jedno je barem izvesno – dardžer NIJE bio 'prljavi matori pedofil', i nema ni najmanje indikacije da je ikada na bilo koji način naudio bilo kom detetu, ili živom stvoru. naprotiv, iz fragmenata okupljenih u ovom filmu reklo bi se pre da bi svojim zubima zaklao nekoga ko bi pokušao tako nešto prema detetu.

u suštini, to je dirljiva, potresna priča koja po ko zna koji put –ali ovog puta na spektakularan način – ilustruje truizam da nema većeg zločina od zločina prema detetu: priča o henriju dardžeru je priča o jednom detetu koje je u najkrhkijem dobu bilo toliko ozleđeno da se zauvek povuklo iz 'normalnog' života i odbilo da se priključi svetu odraslih više nego što je moralo. dardžer je, zato, postao jedan od ultimativnih, 100% autsajdera XX veka: ni u jednom trenu nije ni pokušao da objavi svoje priče i ilustracije, da uspostavi bilo kakvu komunikaciju sa svetom u kome je bio i ostao siroče.

film je dinamičan, intrigantan, odlično dokumentovan, oživljen izjavama dardžerovih komšija, pojedinih experata, a poseban kvalitet daju ne samo prizori njegovih crteža koji zaista poseduju neku naivnu draž i bizarnu lepotu, nego i animacije kojima su oživljeni u rekonstrukcijama odlomaka njegove epopeje o vivijan-curama i njihovim borbama protiv matorih, brkatih generala.

svakako totalna preporuka za sve ljubitelje autsajderske umetnosti i uopšte uvrnute, nesvakidašnje tematike.

5 коментара:

  1. sve je to lepo i krasno, ali ocena (ponovo) nema previše veze sa rivjuom filma. dakle, zašto 3 a ne 4?

    ОдговориИзбриши
  2. možda imam predrasude prema dokumentarcima?

    ne, zaista, njih moram malkice drugačije da ocenjujem od igranih, ipak to nije isto. nije to ista kreativnost, isti napor, isto pravljenje ni od čega, često ti se materijal sam nudi, ili po sebi čini veći deo kvaliteta, kako god da je snimljen, tj i sa minimumom KOMPETENCIJE i sa dobrom temom imaš ODLIČAN dok. film.

    ОдговориИзбриши
  3. hm, ali moj odgovor na to je: PA ŠTA? mislim, ono što je bitno je utisak koji proizvodi film (igrani ili dokumentarni, po meni, svejedno) kao celina, a ne nečiji napor, kompetencija i slično, pošto ima na tone loših filmova iz kojih se vidi i napor i trud, pa i talenat autora, ali to ništa ne vredi. a ako je film odličan, ne vidim zašto bi mu se (i autorima) uzimalo kao minus (tj. ne uzimalo kao plus) to što su naprosto izabrali dobru, neočekivanu, zanimljivu ili pak hrabru temu i time uradili pola posla.

    ОдговориИзбриши
  4. kako 'pa šta?'
    utisak proizveden dokumentarnim snimkom i utisak proizveden igranim filmom različiti su, i ne mogu se meriti istim aršinima.
    školski primer: kako da ocenjujem nedavno ovde prikazane dokumentarce mladena đorđevića? SVA njihova zanimljivost i utisak su tu reday made, u životu, u tim likovima, u njihovim pričama. naravno, te priče su izmontirane i režirane na određeni način, ali to je sasvim drugo nešto od PRAZNE STRANE od koje krene filmadžija fiction-filma; on mora da se bori i sa pitanjima forme i sadržaja, dok dokumentarista, eventualno, može da se bavi formom prezentacije odabranog sadržaja, ali sadržaj je već tu.

    slikovito:
    dokumentarac je kao CUT-UP (u književnosti) odnosno KOLAŽ (u slikarstvu), a igrani film je kao ROMAN, tj SLIKA. ja ne poričem umetnost u pojedinim cut-up tvorevinama, niti u kolažima, ali mislim da postoji velika razlika između njih i romana tj slika.

    naravno, neki odličan kolaž može da na tebe deluje jače od neke jebemliga kolko dobro nalsikane SLIKE, ali u principu nadam se da ti je jasno zašto ja ne mogu da skroz istim aršinom merim i babe i žabe.

    ОдговориИзбриши
  5. Fala na preporuci, nikako da odgledam, cak sam usput zaboravio i tarabu.

    ОдговориИзбриши