субота, 5. новембар 2016.

NEKI ODLIČNI DOKUMENTARCI

  
            Evo mojih kraćih osvrta na neke odlične dokumentarce, manje ili više znane. Neki su opštepoznati, neki možda opskurni, pokrivaju različite teme, ali svi su veoma vredni gledanja. 


GRIZZLY MAN
by Werner Herzog
****
4
Savršen spoj 'junaka' i režisera, stvarnost bogatija i fascinantnija od fikcije, prosto zadivljujuće šta sve kamera može da uhvati i otkrije (često nevezano za namere onog ko snima), 97 minuta filma koji je po svemu jednak najboljim Herzogovim igranim filmovima – sa tim plusom da je sve to STVARNO (pa time još teže poverovati svojim očima i ušima)! U emotivnom i intelektualnom smislu, kao i u pogledu SASPENSA i totalno visceralnog dejstva – ovo se ne može meriti sa igranim filmovima!


Encounters at the End of the World
by Werner Herzog
****
4+
Film je tačno ono što sam i očekivao od Herzogovog dokumentarca na ovu temu: 10-15 minuta nezemaljske lepote (praćene skoro-pa-adekvatno-vanrednom muzikom, pretežno bugarskim i ruskim horovima i pojanjima) + 90ak minuta bizarnih likova u neobičnim ambijentima sa svojim ludim pričama praćenim Herzogovim filozofiranjem.
Otkrovenje: zvukovi koje prave foke pod vodom su nešto najfascinantnije što sam ikada čuo, i daleko prevazilaze 'pesmu' kitova! Neverovatno, zvuči kao neka experimentalna elektronska muzika – ali tako dobra da bih mogao do kraja života samo ovo da slušam!
Genijalno!!! 'Oću snimke ovoga!!! Za muziku: 5; za film: 4+


PARADISE LOST: 
The Child Murders At Robin Hood Hills
****(*)
4+
Ovo traje 2,5 sata, a nijednog trena se ne oseti – štaviše, po završetku – hteo sam još! Britalno ubistvo 3 deteta, nabrzinu optuže i sumnjivo osude tri tinejdžera (najveći dokaz: to što je jedan od njih, sa IQ 72, 'priznao' pod policijskom presijom, i što je jedini bistar među njima slušao Metaliku i čitao knjige o okultizmu), proces, sa svim detaljima, izjavama roditelja, prijatelja, i samih optuženih.... neopisivo! Film optužuje sudski sistem Amerike i savršeno oslikava zatucanost američke provincije (južnjaci!) – mnogo toga je nejasno, baš kao u jednako fascinantnom filmu Capturing the Friedmans  i baš zato što misterija ostaje, ovo je sasvim nailbiting i neuporedivo sa bilo kojim igranim filmom slične tematike. 
Totalna preporuka!


Capturing the Friedmans
*****
 5 
Ovo je najbolji dokumentarac koji sam IKADA video, i fenomenalno potresan i uzbudljiv film.
Što je najbolje, ja dokumentarce i ne volim nešto naročito = 'real life' mi je oduvek bio manje-više nezanimljiv; ovo, međutim, uzbudljivije je i dublje od većine igranih drama koje možete naći.
Ne dajte se sprečiti temom filma: ovo je samo naizgled film o matorom pedofilu, sinu-saučesniku (!) i njihovoj mega-disfunkcionalnoj porodici. Mislim, čak i na tom nivou ovo je veoma zanimljiv film, ali je i mnogo više: ovo je agnosticizam primenjen na ljudsku vrstu = film o tome da je NEMOGUĆE spoznati drugog čoveka, ili doći do konačne istine o drugom čoveku; da je besmisleno suditi drugome; da je ljudski um najveća i najnedokučivija misterija; da se umnožavanjem tačaka gledišta samo komplikuje, umesto da se razjašnjava misterija... itd. itd.
Ukratko, ovo od mene ima čistu 5, i kome god to nesto znači = neka pojuri i nađe na divxu, ili već čemu = nezaboravan film, udara u stomak, glavu, totalno haunting, sjajno!


THE DEVIL CAME ON HORSEBACK

A. Sundberg, R. Stern
***
3

Pogledah famozni dokumentarac o genocidu u Darfuru (Sudan). Sad mi je mnogo toga jasnije. I gadnije. 'Bem ti svet u kome se ovo JOŠ UVEK, AS WE SPEAK, DEŠAVA, i licemerje i Amerike, i UN, i Međunarodnog suda za ratne zločine, i svih ostalih koji imaju moći ali nemaju prave volje ni motiva da ovo srede kako treba i ljuckom rodu priliči!
Odlično je napravljen, a zamerke koje bih mu mogao uputiti u ovom konkretnom slučaju bile bi nepotrebno cepidlačenje u kontextu onoga što, u suštini, jeste plemenit pokušaj da se probudi javno mnenje i preduzme nešto za prekid tog genocida.


MOJ DRUG SRBIJA
Sonja Blagojević
****
4
Džozef Arone, 30-godišnjak iz San Franciska, već petu godinu zaredom provodi u Srbiji. Od jula do septembra, od Beograda preko Guče do Kosova, on je u misiji širenja dečje radosti kao klovn „Džo Mama“... FASCINIRAN SAM! Još od UNMIK-TITANIKA nisam video ovako dobar domaći dokumentarac, i želim da ga preporučim svima koje bi mogao zanimati.
I laughed! I cried! It made me think!
Šta još oćete?
Naravno, najdirljiviji su delovi snimani na Kosovu – bez patetike, bez propovedanja, bez nametanja bilo čega, pažljivo i pronicljivo beleženje je dovoljno (baš kao i u UNMIK-TITANIKU!) - videti koliko toj deci znači da im dođe neko, bilo ko, iz Srbije, iz Amerike, da im načas skrene misli sa straha u kome žive zaista slama i najtvrđe srce.
Delovi snimani u ostatku Srbije (uključujući Beograd, Guču, itd.) su takođe fascinantni: kamera je uvek tamo gde treba i beleži retke, suštinske trenutke + po sebi je izvanredna (Beograd nikad lepše nije bio usnimljen – ko ga ne zna pomislio bi da je to beskrajno lepši i koloritniji grad no što jeste).
Totalna Ghoul preporuka, upamtite ovaj naslov i gledajte gde stignete!
Da se ja pitam, ja bih ovo puštao svako veče pre II dnevnika!


STOLEN KOSOVO

***(*)
4-
Pa da, naravno: Rumuni snimili najbolji film o NATO bombardovanju Srbije, a sad, eto, Česi snimili najbolji dokumentac o Kosovu.
Šta je sledeće? Finci snimaju bio-pic o Slobi? Mađari - film o ustaškom genocidu u NDH? Portugalci rade film o ulozi mudžahedina u Bosni? San Marino snima film o stradanju preostalih Srba na Kosovu?
A za to vreme, Paskaljoni snima MEDENI MESEC, koprodukciju sa Albancima, dok Goki Marković juriša na Oskara sa svojom apologijom bosanskih muslija u TURNEJI.
Neverovatno je kako su mudro, lepo, pregledno, jasno, nedvosmisleno i argumentovano uspeli da u samo sat vremena smeste SUŠTINU problema, od početka 20. veka pa do 2008. Vrlo gorak, ali zadivljujuće pošten i opominjuć film. Sjajno, sjajno!